Hrvatska je prošle godine ostvarila proračunski suficit. Je li to razlog za optimizam ili postoji opasnost od samozavaravanja?
Kratkoročno gledano, suficit je dobra vijest i potvrđuje relativno solidan položaj javnih financija. Međutim, važno je razumjeti strukturu tog suficita: velik dio dolazi od jednokratnih prihoda i visoke turističke sezone, a ne od strukturnih poboljšanja u prihodnoj strani proračuna ili smanjenja rashoda. Pravi test dolazi kada turizam ne bude na ovim razinama ili kada dođe do ekonomskog usporavanja u Europi koje bi neposredno pogodilo hrvatski izvoz i investicije. Tada ćemo vidjeti koliko je ta fiskalna pozicija otporna.
Demografska kriza — je li to samo ekonomski problem ili nešto dublje?
Demografska kriza je fundamentalni politički i civilizacijski problem, a ne samo ekonomski. Ekonomisti ga opisuju kao pad radne snage, mirovinsku neodržavost, smanjenje porezne osnove. Ali iza tih brojki su ljudski životi, zajednice koje gube vitalnost, škole koje se zatvaraju, bolnice koje nemaju personala. Svaka politika koja tretira demografiju isključivo kao ekonomski problem propušta dimenziju koja je možda i važnija: pitanje privlačnosti življenja u ovoj zemlji za mlade ljude. I tu odgovor nije samo u novčanim poticajima — to je pitanje institucija, kvalitete javnih usluga, povjerenja u sustav i horizonta budućnosti koji zemlja nudi.
Gdje Hrvatska troši EU fondove i gdje bi trebala, a ne troši?
Dominantna kategorija i dalje su infrastrukturni projekti — ceste, voda, kanalizacija. To je razumljivo jer zaostajanje u infrastrukturi postoji i jer je to politički vidljivo ulaganje. Ali nedovoljno ulažemo u tri područja koja su ključna za dugoročni rast: istraživanje i razvoj, digitalizaciju malih i srednjih poduzeća, i kvalitetu javnih institucija. Primjerice, istraživačka infrastruktura na sveučilištima i institutima je devastirana. Bez ulaganja u znanje, tehnologiju i institucionalnu kvalitetu, mi gradimo infrastrukturu za ekonomiju 20. stoljeća, a ne 21.
Koje su, prema vašoj ocjeni, tri najvažnije ekonomske reforme za iduće četiri godine?
Prva je reforma poreznog sustava prema modelu koji smanjuje porezno opterećenje rada i povećava poreze na imovinu i rente — to je strukturna mjera koja bi povećala zaposlenost i smanjila nejednakost. Druga je reforma mirovinskog sustava koja je neophodna zbog demografije, ali politički neugodna jer zahtijeva razgovor o dobi umirovljenja i visini budućih mirovina. Treća je depolitizacija javnih poduzeća i agencija — to je preduvjet za podizanje razine upravljanja u javnom sektoru i smanjenje utrošenih sredstava na klijentelistički kadrovski model koji je dugoročno razarajući za institucionalnu kvalitetu.